beats by dre cheap

Moze li voz biti dom?

Dugo je trajao put. Budile se u tudjim kucama, slusale price, prolazile kroz ulice raznih gradova, gledajuci sve sto nije nase, da bi na kraju nasle sebe. Sarenilo Amsterdama i prekrasne krajnosti. Historija koja govori za sebe umotana u ljepote sloboda i pismenosti. Negdje izmedju, u Hamburgu na zaledjenoj Elbi sjena proslosti, kulture i jedne mladosti. Zalazak sunca prema Kopenhagenu i price o covjeku koji se ne moze snaci nigdje drugo osim u svojoj sigurnosti. Vrisak djece, kineski restoran i nostalgija. Mala sirena, koju su ti isti kinezi iznajmili da se dive obicnosti, stajala je i cekala na poglede znatizelje. Ja sam bila znatizeljna da cujem price davno izgubljenih rodjaka raseljenih po svijetu i ocima mladica vidjela djecaka, koji je nekada sa mnom trcao u dubokoj travi po blagajskoj bari. U muzeju u Geteborgu sam se divila umjetninama koje nikada prije nisam vidjela, tuga i zavist izmjesani sa neizmjernom srecom; Sarajevo vise nije imalo muzej, ali bilo je u muzeju – Sven Erixsoni kujundžije – Street in Sarajevo, odmah pored Rembrandta. Jeza koja nije imala ime. Otvorim oci u Oslu, kisan dan i mamurluk. Prevrcem po bliskom sjecanju. Mislila sam da je dovoljno da vidim sto sam vidjela, a onda sam gladnija za vise. Slusam neko savrseno mlado bice sa savrsenim zivotom, ali i vlastitom nesrecom. Stvar percepcije. Gdje sam bio ja, kad si bio ti? Sve se miksa i pomalo gubim zivce. Budim se u Stokholmu. Brodica nas vodi prema rasutim svjetlima. Trudim se da pamtim. Ne smijem zaboraviti. Opet cemo doci tu. Zivjecu tu. Moja djeca ce trckarati po muzejima, ja cu citati knjige i govoriti tri strana jezika. Noc. Ahen. McDonalds. Kako donjeti svoju kulturu, kako se zbog ljubavi lahko odreci onoga sto mislis da je tvoje? Imamo li identitet? Jesmo li sigurni u njega samo kada ne dolazi u iskusenja, vrijedi li ga cuvati, makar placali cijenu preispitivanja? Luksuz Ciriha, prostrani stanovi, tehnologija, emancipacija i cudna sjeta u ocima mladih zena koje znaju sta hoce. Ne mozes imati sve. Izbori su teski u svijetu u kojem tudje uvijek bolje. Probudicu se u Sarajevu. Strah me je onoga sto cu vidjeti. Moj grad, jedini koji mogu nazvati svojim gori. Ja nisam tu. Ne svjedocim historiji. Valjda vrijedi svjedocenje svemu drugome.

Ženska glava, muški taksirat
http://filigranskiplocnik.blogger.ba
24/02/2014 23:39