beats by dre cheap

mazlumska

Hodam ulicama grada, znam svaki cosak, svaki sokak, svaku skrivenu kafanu, znam ljude, znam miris i smrad, znam zgrade, u svakom momentu imam gdje otici, popiti kafu ako sam bez marke, ogrebati se za cigaru kod stare, imam mini sigurnost u ovom usranom gradicu kojeg sam danas dozivjela na jedan novi nacin. Odlasci mi nisu strani, njima se nadam i ta nada mi daje snagu da izdrzim ovdje i onda odjednom kad se odlazak blizi uhvatim se kako hodam sama i sve upijam kao da se bojim da cu zaboraviti, kao da se bojim da ce sve ovdje zaboraviti mene. Nista nije sigurno, nista nije potvrdjeno ali lebdi u zraku, mogucnost iz sekunde u sekundu postaje realnija, previse je stvari zbog kojih zelim da se ostvari, a jako malo onih koji me cuvaju ovdje. Tih malo stvarih su najvrjednije sto imam, vjerovatno jedino sto imam. I ako se ne ostvari, ako ne odem, barem cu znati da sam ih otkrila. Ja se ne bojim, ja samo drhtim od znatizelje, vraticu se, ali odlazicu ponovo i mozda jednom zauvijek napustiti male stvari. A one kao da su se pobunile, kao da osjecaju moju nesigurnost pa su odjednom postojnije i istinije, dokazuju da su tu, vuku me za rukav i kada mi govore da idem. Ovo bi mogao biti pocetak odlaska, prvi put – na kratko, pa na malo duze, kao droga.

  I onda se popnem uz Hulusinu, uberem jednu ruzu kraj Medjedovog haustora, pa sletim kroz At Mejdan do Cobanije, da srknem kafu, zapalim cigaru kod Trznice, kupim crnu kiflu u Francuskoj (siptarskoj) pekari, sretnem Neleta sa torbom metar s metar, prozovem Dejna da progovorimo koju i kad me dan umori, odem kuci, bacim jedan TRTRT sa E. i debelom objasnjavam matematiku, ubjedim ga da znam sve na svjetu i prevodim na latinski i on sve vjeruje.

Malo krompire, malo jaja i pavlake na kasku. Jebo ti sve, al ja se uvijek imam kome vratit.

Ženska glava, muški taksirat
http://filigranskiplocnik.blogger.ba
13/06/2012 01:12