beats by dre cheap

Daleko od ociju, daleko od srca

Tako kazu, i ja vjerujem. Ali postavlja se pitanje, prestajemo li ikada voljeti ili zaboravljamo emocije, kao sto zaboravljamo detalje i sjecanja, na koja nas neko moze brzo podsjetiti razlicitim asocijacijama?

 E. i ja smo pile popodnevnu kafu u basti u prilicno prometnoj ulici. Ja sam pricala kako sam sretna i kako mi je super, kako su se stvari slozile na svoje mjesto, kako me vise ne brinu gluposti, kako imam plan... I onda je iza coska naisao onaj cije ime ne spominjem. Ne zato jer sam fan Harry Pottera, nego jer nemam hrabrosti da ga izgovorim. Trajalo je par sekundi, uspjela sam reci djesi ili mozda samo mislim da jesam, on je bio isti sa nekim cudnim poluosmjehom, pun stida, koji je zracio nezavrsenim poslovima. Ljudi se nikad ne znaju nositi s tim situacijama. Tih nekoliko sekundi, trajalo je predugo, proslo mi je kroz glavu sve sto nas je ikad povezivalo, male stvari, znacajne stvari koje sam odbacila, unistila i obrisala. Nisam mogla obrisati njega. On postoji, zivi u ovom malom gradu i moram se nauciti nositi sa cinjenicom da cu ga vidjati. Hocu li svaki put izgubljeno blejiti i pokusati reci bilo sto ili cu se s vremenom nauciti da ne obracam paznju, da je on slucajni prolaznik, poznanik, neko zaboravljen i nebitan?

Vrijeme ce pokazati je li moguce odrzati normalan odnos sa nekim ko ti je znacio, sada kad ti vise ne znaci, ili ce svaki novi susret barem na par sati osvjeziti sjecanja i upropastiti dan dozom nostalgije.

[IMG]http://i48.tinypic.com/nvxi8g.jpg[/IMG]

And I am not one of them.

Ženska glava, muški taksirat
http://filigranskiplocnik.blogger.ba
22/05/2012 15:57