beats by dre cheap

ratna generacija

Odrastanje je obrnuto proporcijonalno kolicini secera i mlijeka uz kafu i kolicini vode poslje rakije. Kolicina se smanjuje i covjek postaje svjestan da ga vrijeme pomalo nagriza.

Odrastanje u Sarajevu ima posebnu car (ili to kazemo za svaki period koji prodje). Iza rata smo preskakali konop, igrali ganje i zmire, vrtili hulahop, igrali picigena i sve na sto smo naisli koristili kao sredstvo za igru. Ja sam imala srecu da sam ljeta provodila u Hercegovini, naucila plivati u Buni, skakala sa vrba, glumila Tarzana. Bili smo pod uticajem rata kojeg nismo razumjeli, pravili bunkere u pecinama, bjezali od petardi dede Najla (koji je pred aksam s njima plasio pse lutalice) simulirajuci bombardovanje, valjali se po travi, ne misleci ni na sta drugo. Ja sam bila babin sin, hvatala zmije, gustere i skakavce.

Onda je napredak tehnologije ucinio svoje, oni sretni sa rodbinom u dijaspori po mahali su se kurcili sa nitendom i gejmbojem, dobili smo prve kompjutere, msdos, aladina, princa od perzije i jos neke kojima se imena ne sjecam. Doslo je i doba interneta, mirca i msn-a. Tad smo se skupljali na groblju na Alfakovcu, prva cigara i piva, bjezanje s teravije, sjela iza dzamije, malo smo se barili, vise bili raja, jos uvijek premladi da nas brine svijet, ali taman dovoljno godina da dobijemo degenek kad bi zasrali.

 F. i ja smo imale luda ljeta, pusile smo obicnu Drinu i stekale je u zid iza klupice u mejtefu, poslje prale ruke Arfom i molile boga da nas ne namirisu. Ljeto iza toga smo obili frizider sa pivom u dvoristu iza skole u Blagaju, cugali kraj rijeke i zapalili prvi dzoint. Povracale, pricale gluposti i sokirale same sebe hrabroscu da tako nesto ucinimo. E. i ja smo bile ubjedjene da smo skandalozne i najludje, bilo je para za klubove, laganja da si punoljetna, kupljenja sa kojekakvim idiotima i petljanje roditeljima. Tad se zaljubis u kafanu i odlucis da ces je uvrstiti u listu stvari koje uvijek moras imati.

Odjednom nas je poklopila stvarnost, oni iz raje su postali klosari i drustveni paraziti, navukli se na govna, dilali po mahali i obijali auta. Ja sam imala drugu viziju, koja je svoj oblik dobila sa prvom godinom fakuleta. Derneci su bili dobri praaaavo, prazni stanovi i dvole. M. i D. su mi u zivot uletili kao naruceni, a N. je dobro pratila tempo. Cugalo se po parkovima i po najvecoj zimi, ni kisa nam nije smetala. Prehladjivali se i ponekad pili previse. Imali smo ciljeve, imali smo snove, premalo para, previse zivota i suludih ideja. Pred nama je nova epoha, valjalo je dobro odmjeriti, odlucivali smo sami. Postajali smo ljudi.

Grad se na neki cudan nacin smanjivao i neki od nas su ga se vec zasitili, trebalo je ici dalje, ali cudna stvar kod Sarajeva je da kad ga zavolis, mos' ti iz njeg, ne moze ono iz tebe.

[IMG]http://i47.tinypic.com/vh4xtz.jpg[/IMG]

Ženska glava, muški taksirat
http://filigranskiplocnik.blogger.ba
27/04/2012 19:11