Ženska glava, muški taksirat

.


24.02.2014.

Moze li voz biti dom?

Dugo je trajao put. Budile se u tudjim kucama, slusale price, prolazile kroz ulice raznih gradova, gledajuci sve sto nije nase, da bi na kraju nasle sebe. Sarenilo Amsterdama i prekrasne krajnosti. Historija koja govori za sebe umotana u ljepote sloboda i pismenosti. Negdje izmedju, u Hamburgu na zaledjenoj Elbi sjena proslosti, kulture i jedne mladosti. Zalazak sunca prema Kopenhagenu i price o covjeku koji se ne moze snaci nigdje drugo osim u svojoj sigurnosti. Vrisak djece, kineski restoran i nostalgija. Mala sirena, koju su ti isti kinezi iznajmili da se dive obicnosti, stajala je i cekala na poglede znatizelje. Ja sam bila znatizeljna da cujem price davno izgubljenih rodjaka raseljenih po svijetu i ocima mladica vidjela djecaka, koji je nekada sa mnom trcao u dubokoj travi po blagajskoj bari. U muzeju u Geteborgu sam se divila umjetninama koje nikada prije nisam vidjela, tuga i zavist izmjesani sa neizmjernom srecom; Sarajevo vise nije imalo muzej, ali bilo je u muzeju – Sven Erixsoni kujundžije – Street in Sarajevo, odmah pored Rembrandta. Jeza koja nije imala ime. Otvorim oci u Oslu, kisan dan i mamurluk. Prevrcem po bliskom sjecanju. Mislila sam da je dovoljno da vidim sto sam vidjela, a onda sam gladnija za vise. Slusam neko savrseno mlado bice sa savrsenim zivotom, ali i vlastitom nesrecom. Stvar percepcije. Gdje sam bio ja, kad si bio ti? Sve se miksa i pomalo gubim zivce. Budim se u Stokholmu. Brodica nas vodi prema rasutim svjetlima. Trudim se da pamtim. Ne smijem zaboraviti. Opet cemo doci tu. Zivjecu tu. Moja djeca ce trckarati po muzejima, ja cu citati knjige i govoriti tri strana jezika. Noc. Ahen. McDonalds. Kako donjeti svoju kulturu, kako se zbog ljubavi lahko odreci onoga sto mislis da je tvoje? Imamo li identitet? Jesmo li sigurni u njega samo kada ne dolazi u iskusenja, vrijedi li ga cuvati, makar placali cijenu preispitivanja? Luksuz Ciriha, prostrani stanovi, tehnologija, emancipacija i cudna sjeta u ocima mladih zena koje znaju sta hoce. Ne mozes imati sve. Izbori su teski u svijetu u kojem tudje uvijek bolje. Probudicu se u Sarajevu. Strah me je onoga sto cu vidjeti. Moj grad, jedini koji mogu nazvati svojim gori. Ja nisam tu. Ne svjedocim historiji. Valjda vrijedi svjedocenje svemu drugome.

<< 02/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
232425262728

LINKOVI:
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
19104

Powered by Blogger.ba