Ženska glava, muški taksirat

.


12.07.2012.

Stvar pobjede, poraza ili momenta?

Trebala mi je kisa da me napomene da sam covjek. Trebala mi je da me natjera da placem vristim i progovorim papiru. Ljudi su dolazili i odlazili. U jednom momentu su mrtvi, ili na drugom kraju svijeta. Saznala sam da je zivot prekratak da bih propustala momente i da je neophodno da se naucimo da ne mislimo o sutra. Proslo je premalo dana naspram broja dana kojih cu provesti ovdje. Prerano da se emocije sloze i da se naucimo nositi sa stvarima i istinama. Mjesecina ko dukat zut je bila samo jednom i nikada vise takva nece biti. Ali ce svaki put biti prvi put. Ako naucim da tako zivim zivot.

Oko mene se igrala drama, razliciti karakteri hodaju po sceni, govore razlicite stvari, rade razlicite stvari. O svakom znam po nesto, ono sto mi kazu ili ono sto zakljucim. Nekad zakljucujem pogresno i moram da se nosim sa posljedicom, nju bira zivot, glavni lik. Kao zivotinje se otimamo i borimo da bi bili najbolji, da bi imali najvise. U svakom momentu se neka borba odigrava i neko je gubitnik. Neko pobjedjuje. Postoje li uopste stvari u zivotu kod kojih nema pobjede ili poraza? Postoje li momenti nakon kojih se necemo osjecati kao jedna od kategorija, jesmo li sposobni za to ili smo samo igraci u igri sa jasno odredjenim pravilima i skupljamo bodove? Je li me tijelo izdalo i slagalo, u silnoj potrebi da se dokaze koristilo hormone i poklonio mi momenat zivota. Mozda je sve stvar srece, pa smo u jednoj sekundi na vrhu, u drugoj sekundi je neko drugi ili je sve stvar percepcije naseg poimanja pobjede ili poraza. Ili je to u nama, znanje da prepoznamo osjecaj, biramo lli uvijek jedno ili drugo? On je pobjedonosno izasao ispred, pokazao svima kako mu se moze, ja sam bila prvak u otkrivanju cari egzotike, a ona je bila ta koja je se smijala u lice prvaku otkrivanja. Placala sam malu cijenu uzitka, povremenu bol, poneko sjecanje, sliku, razocarenje. Sve je to ono sto dolazi poslje. Stvari koje ljudi urade i osjete u godini dana, ja sam osjetila u tri dana, prebrzo. Stani, koraci.

Ne znam sta poslje biva, kakvi ostanemo kad stvari odu, kakvi smo mi kad odemo, kako je onima koji poslje nas ostaju. Igra je bila zanimljiva i svi uzivali. A ja, ja nisam znala pravila.

<< 07/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

LINKOVI:
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
32937

Powered by Blogger.ba