Ženska glava, muški taksirat

.


07.06.2012.

stvar odluke ili stvar sudbine

M. i ja samo izbrojale skoro godinu dana zdravog, iskrenog, veselog prijateljstva. Vrijeme je proticalo prebrzo, pa smo se ibretile kako cemo uskoro biti odrasle zene, sa dobrim poslovima, dobrom lovom i dobrim zivotima. M. je jako dobro znala u tu pricu ubaciti troje djece, ludog muza, frizider pive, veliku porodicnu kucu, macke i cuke, idilu, djeciji smjeh i roditeljske odgovornosti. Ja nisam.

Valjda je vizija buducnosti iskrojena od onog sto smo imali do tog momenta, od onog sto je napravilo sadasnje Ja. A moje Ja se bojalo vezivanja, razocarenja, muskog poganluka, predbracnih ugovora, bezuslovne ljubavi i svakog vida predaje. Moje sadasnje Ja je vidjelo samo sebe samu, ispunjavanje mojih zelja, moja karijera, moj stan, moje auto, moja flasa viskija, moja kolumna, moja putovanja, moj svijet, mali sebicni svijet u kojem nije bilo mjesta za ljude koji nesto ocekuju od mene. Nije bilo mjesta za nikoga s kim bi svoj prostor trebala dijeliti. I ta me je spoznaja preplasila. Vjerovala sam da je veza stvar odluke, da se jedno jutro probudis i kazes sad je vrijeme. Uzmes listu, pronadjes kvalitete i mane s kojim se mozes nositi, poslozis interese, provjeris bankovne racune, biografije i uspjehe, saberes, oduzmes, izaberes i tu je kraj. Praksa nije pokazala tako. Sve se desavalo suprotno od zdrave pameti, sve je nastajalo iz momenta i razvijalo se u velike zivotne prekretnice, prave muskarce. Do sada me sreca sluzila, pa je svaka nenormalna zaljubljenost, ostajala samo to. Vec sam mjesecima razbijala glavu razmisljanjima o covjeku koji je sve sto ja nisam, neambiciozni propalitet, istraumirani kompleksas, klosarcic i skinjara, zaboravljajuci sve to, vidjela sam samo savrsene muske ruke, mekani dzemper i neke nase besmislene price. To nisam odlucila, to nisam izabrala, doslo je samo po sebi, pogodilo me i iznenadilo. Kako onda uopste cijelu konstrukciju buducnosti izgraditi a da ne racunas na taj presudni momenat, koji sve okrene i promjeni te iz korjena? Kako uopste vjerovati u sutra, koje je samo tvoje, ako uvijek postoji rizik da ces pasti pobjedjen od vlastitih emocija?

Mozda je moja sreca zapravo u nizu neostvarenih veza, u zaljubljenosti sa rokom trajanja, mozda je ono sto su svi oko mene smatrali tragedijom zapravo bila moja ulaznica u veliki svijet hedoznima, mozda je to prekretnica do mene same, jasne slike onoga sto zelim.

<< 06/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

LINKOVI:
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
32937

Powered by Blogger.ba