zbogom haosu, mili
Bilo je 20 do 12, u subotu navece. Vracala sam se kuci, trijezna. Mozda malo opijena slatkocom trivijalnih osjecanja i gorcinom zbog unutrasnjeg nemira. Snijeg je padao bez prestanka, on je cekao zadnju trolu za Otoku, a ja pricala gluposti zbog nedostatka alkohola. Govorio je da previse pusim, da sam drugacija, da pazim sta radim, govorio sto sam htjela cut' i sto nisam, ali nekom cudom sam se osjecala potpuno sigurna. Nije bilo vazno nista ostalo. Bila sam ona koja daje sansu.
Rek'o je da ce me voditi na kraj svijeta i ja sam zaboravila da u dzepu imam marku i sedamdeset pet.
