premalo rijeci
Zanimanje za standardne oblike zajebancije mi je na izmaku. Nisam kreativna i nemam o cemu dumati. Dosada me natjera da citam Mudrost Zapada i razmisljam o vremenima kad je valjana misao bila cijenjena. Snijeg je zatrpao stare ostatke vjere da se ljudi mjenjaju i da se pored nekog mogu pronaci. Sve sto je ostalo su interesi uhvaceni u vrtlog ludila i borbe za opstankom. Vikend sam docekala bez marke jer smo M. i ja prokockale ono malo sto je ostalo. Bacila sam se u snijeg u parku, potpuno sama, na putu kuci. Vriskala sam jezive psovke i bila ljuta na nepoznatu silu koja ubija zivot. Ne znam kako sam stigla do kreveta, ali znam da je budjenje bilo ispunjeno cudnim strahom da sam misli pretvorila u rijeci, sama pred sobom otkrila istine koje sam kopala duboko u sebe, taj strah sada raste i pretvara me u zvijer.
